Prošle nedelje sasvim slučajno završih na izložbi jedne mlade slikarke. E, sad, oni koji malo pomnije čitaju napisano, znaju da ne verujem u slučajnosti, tako da i ovaj put to ne bih podvela pod čist slučaj. Da se okolnosti nameste. Da nas neka zvezda vodi do onog mesta na kom u određenom času treba da budemo ,u to već verujem. Sad, Milan će, ukoliko ovo čita, reći, ma o kakvoj ti zvezdi to pričaš kad sam te ja odveo na izložbu, što jeste tačno, (i hvala ti na tome), ali ja ipak verujem u taj savršeni poredak stvari, da jedna vodi drugoj, da je putovanje moje direktorke pre dve nedelje u Rumuniju dovelo do pomeranja sednice, da je to dovelo do pomeranja mog časa u CERIP-u, a sve to rezultiralo ovom izložbom.
No, ja sa vama htedoh da podelim svoje impresije. Autor je Biljana Jelkić, mlada umetnica, trenutno na master studijama slikarstva na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Tehnika akvarel. Slike bez naziva, ostavljene da svako od nas u njima pronađe neko parče sebe i neku ličnu asocijaciju. Ja sam se pronašla u ovoj slici. U razbarušenoj glavi plavog kruga, u nežnosti prolaznog i večnosti naslikanog. Kad sam je prvi put videla imala sam utisak kao da se čitav jedan svet uskovitlao, i svoj smiraj našao u nebu plavom, tek malo raščupanom, jer ga je Biljana uhvatila nespremnog. Između dva treptaja. U jednom je ovakav, još malo tršav, ali da je samo još jednom trepnula, ličilo bi na uglađenog dečaka koji u sebi nosi čitav jedan kovitlac misli. I baš zbog tog trena koji je uspela da otrgne od zaborava, ja sam se u sliku zaljubila.
Sad, znam da Biljana nije ni pomislila na sve ovo što ja napisah. Ali, onaj papir na kom je pisalo bez naslova, dao mi je slobodu da izmaštam priču uz sliku. I znam da se ona neće ljutiti. Jer, ima lepe i blage oči poput njene sestre. Dve divne devojke, dva andjela, blaga i moćna u isti mah. Spoj krhkosti i snage u dve mlade žene, sestre koje se samo na prvi pogled bave dijametralno suprotnim stvarima. Jedna je lekar, druga je slikar, ali obe su melem za dušu i lekovite, svaka na svoj način. I obe leče dušu, i opet svaka na svoj način.
Posetite Biljaninu izložbu u galeriji za mlade Macut, na Spensu. Imate priliku da to učinite do 5 maja. Idite da se napojite istinskom lepotom i da vidite i ovu sliku, ali uživo, jer tek tada ćete potpuno razumeti o čemu sam vam pričala. I, zapamtite ime Biljane Jelkić. Jer, njeno vreme tek dolazi.